Tuesday, March 8, 2016

Dreams

Sve naše tajne i želje. Svi naši strahovi, nedoumice...Ispreplitana budoćnost, prošlost i sadašnjost. Da li nekada razmišljate o filmu koji vam se prikazuje dok spavate? Snovi su za mene jedna od najčudnijih stvari u životu. Mnogi događaji za čije postojanje uopšte nismo svesni u stvarnosti pojavljuju nam se u njima. Često mi se desi da sanjam malu devojčicu, nekada i bebu koju sam videla samo u porodičnim albumima.Da, to sam ja kada sam bila mala. Snovi nas vraćaju detinjstvo, možemo saznati za neke uspomene koje smo tada proživeli, iako nismo bili svesni sebe tada, neki događaji ostanu nesvesno u nama i vraćaju nam se putem snova.

Svaki san ima neko značenje.
Koliko god nam nekada delovao konfuzno i nepovezano, svaki detalj iz sna predstavlja simbol za ono što je bilo ili što će biti. Da li vam se nekada dogodio momenat koji vam je previše poznat? Kao da ste ga već proživeli, ili ipak možda samo sanjali? U snovima smo mnogo puta sami svoj prorok.
Uvek mi je bilo zanimljivo da čitam sanovnike, dosta puta se njihova obrazloženja poklope sa stvarnom situacijom.

Još jedna od zanimljivih stvari u snovima jesu nepoznati ljudi. Svi mi najčešće sanjamo svoje najbliže, porodicu, prijatelje, ponekad poznanike i neke manje bitne ljude u našim životima. Ali, nekada se desi da se pojave lica koja nam nimalo nisu poznata. Uvek mi je bilo jezivo kada sanjam tu neku osobu, i u snu budem jako bliska sa njom, probudim se i dok sam još pomalo sanjiva razmišljam o toj osobi kao da je stvarno znam, kao i u snu, a sledećeg trenutka shvatim da ona ne postoji, da je to samo deo moje mašte.  Postoje neke teorije koje kažu da smo sve te ljude koje sanjamo ipak negde videli. Možda samo iz autobusa, na sekudnu, ali iako nismo toga svesni, lica tih osoba ostaju urezana u našem pamćenju.

Najgori san koji može da vam se desi jeste košmar. Lično ih jako retko sanjam. Moje mišljenje je da ih najčešće imaju ljudi koji su pod nekim strahom, koje muči neki problem, trauma ili možda griža savest. I zato osobe koje nekad ne prođu nekažnjena za svoja dela budu prognana barem u snovima, posle se to ispolji i na realni život. Jer osoba koja ima loš san, promeniće ga tek kada promeni sebe i svoje razmišljanje.Ili kada karma uradi ono što se mora.

Za kraj, spomenuću lepe snove. Nešto najlepše i najgore što može da vam se desi. Najlepše je jer u trenutku dok se odigrava uživate, a najgore što kada se probudite znate da ništa od toga nije bila java. Ako ništa, može poslužiti kao motivacija, da sve to lepo što se desilo pretvorimo u naš stvarni život, našu realnost.



Šta vi mislite?
Da li vam se dešavalo išta od navedenog?