Sunday, November 29, 2015

The truth

Svi mi volimo najlepše trenutke da podelimo sa najbližima. Svi mi volimo najgore trenutke da podelimo sa najbližima. Većina nas voli da je što češće okružena porodicom, prijateljima, drugim bliskim osobama. Uvek deluje da je lakše prebroditi neki problem ako imamo podršku.

Međutim, prava istina je da smo svi mi sami. Ne, nisam rekla usamljeni, već sami. Kada ste ispričali svoj problem najboljoj drugarici, u zabludi ste kako vam je lakše, izbacili ste sve probleme iz sebe. Nije vama pomoglo to što ste rekli problem drugarici, već što ste ga priznali na glas sebi

Ovo što vam sada pričam najbolje možete shvatiti uveče. I da imate najbolje osobe oko sebe, na kraju dana, sami ćete leći u svoj krevet, samo vi, vaše misli i vaši snovi. Tada je svako prepušten samo svom biću, svom umu, svojim emocijama. 

Ako želite da postanete jači, morate shvatiti tu činjenicu. Mi smo sami sa sobom i našim mislima. Niko nam ne može rešiti problem dok ga sami ne rešimo. Niko se neće radovati našem uspehu ako ga mi sami ne doživimo kao veliki uspeh. Moramo raditi na sebi. Ovog puta ne mislim na fizički izgled, naše obrazovanje, radne navike, mislim na upravljanje emocijama. 

Dok ne zavolimo sebe najviše na svetu, dok ne  počnemo da cenimo sebe, neće ni drugi. 
Ljudi kojima smo okruženi gledaju nas onako kako mi vidimo sebe. 

I zato, ne mislite da je pogrešno da nekada neke stvari ostavite samo za sebe i svoja četiri zida, da rešite neke situacije u životu sami. Jer ako se stalno navikavate da se oslanjate na druge, može se slučajno i neočekivano desiti da u jednom momentu nema baš nikoga ko može da vam pomogne. Budite spremni na to, trenirajte sebe, makar se to nikada ne desi. 

We come alone, and alone we die. 


Sunday, November 15, 2015

Autumn

 Nije me bilo dugo, dobre dve nedelje. Žao mi je što nisam stigla da pišem, ali nadoknadiću to.
Babyblue me je nominovala za svoj jesenji tag i hvala joj na tome. Međutim, možete primetiti da je moj blog malo drugačiji. Ne pravim tagove, ne vrtim neke teme koje svi pišu, volim da svaki moj post bude baš u mom stilu. Prvih nekoliko postova sam pisala na taj način, kao ostali, ali sam shvatila da mi to ne odgovara. Čim sam počela da pišem na svoj način, broj followera mi se znatno povećao i hvala vam na tome. Iako ne pišem tagove, Babyblue mi je dala jako lepu ideju, tako da ću u ovom postu tema biti  jesen.



Zahvaljujući mom najboljem fotografu, Sofiji, u ovom postu ćete moći da uživate u mojim jesenjim slikama

Kada sam bila mala nisam baš volela jesen. Početak škole, učenje, kiša, odlaganje laganih letnjih stvari na najvišu policu...Užas. Međutim, kako sam počela da starim, sve više sam počela da je volim. Ranije, kad bi me neko pitao: "Koje ti je omiljeno godišnje doba?", iz stopa bih rekla: " LETOO!". Vremenom sam shvatila da svako godišnje doba ima svoje vrline. 



Jesen je vizualno pravo božanstvo. Šetam ulicom, upijam sve te divne boje sa uživanjem. Žuta, narandžasta, crvena, zelena! Sedim na klupi, gledam gole grane. Svaki list je krenuo svojim putem, ostavlja stablo usamljeno. Naravno, novi listići će doći u svoje vreme i stablo će opet imati društvo. Da li ste primetili jednu stvar? Koliko god listova stablo promenilo, ono ostaje isto, kao i ljudi. Moje stablo se nikada neće promeniti. Vaše stablo se nikad neće promeniti. Svi mi menjamo lišće, menjamo se godinama, ali naša bit, naše stablo se nikada neće promeniti. 


Mrzim jesenje kiše. Nekako teraju na to da se osećam usamljeno, pa čak i kada to nisam. Kada pada kiša ne ide mi se nigde, utonem u sebe. Tih dana uvek slušam neke tužne pesme, previše razmišljam. Ali kada te sa nekim zatekne kiša, mnogo je lepše. Tada je to uživanje. Znate ono kad delite kišobran sa dragom osobom, ili kojim slučajem nemate kišobran? Haha..Tada je prava žurka. Kada imate sa nekim  takve momente, ništa nije teško, pa čak ni da pokisnete. 

Najlepši moj fotograf

Probajte da svaki trenutak učinite divnim, iskoristite lepote jeseni. Bacite nekog u lišće, jurite se sa prijateljima po kiši, pronađite neki zanimljiv list za dragu osobu i poklonite joj ga, slikajte fantaziju boja koja vlada ovim godišnjim dobom. 

Autumn: The years last, loveliest smile. 

Da li vi volite jesen?
Šta vam je najlepše da radite kada je jesen? 
Sviđaju li vam se moje slike?

Ljubim vas!















Sunday, November 1, 2015

The past is your lesson

Zamislite da postoji vremeplov. Udjemo u njega, pronadjemo dan, mesec, godinu, mesto. Kliknemo samo jedno dugme i tamo smo. Zagrlimo osobu koju više ne možemo u sadašnjosti. Završimo kontakt sa osobom, pre nego što nas povredi. Sprečimo da mi nekoga povredimo. 
Uff, toliko toga bi mogli da promenimo, svaku našu grešku. uživali bi u momentima u kojima nismo dovoljno, svesni da sve to gubimo u budućnosti. 


Hajde sada raazmislite malo bolje. Zanela vas je ova ideja? Ko zna, možda se nekada i ostvari. Ali da li je to stvarno potrebno? Uostalom, koja bi onda bila svrha života, kada bi bilo sve savršeno?

Ideja ovog života jesu greške i borba. Sve ono što se desilo pre, najbolja je lekcija za sada.

 Za sve vaše greške, ne krivite sebe najstrožijim kaznama, samo nemojte opet da pogrešite. Za svaku osobu koja vam je oduzeta, ne budite tužni što je više nema, već što ste je ikada imali, i za sve ostale nalik njoj koje još imate, koje su uz vas. Za sve izdaje, budite mudriji i pažljiviji sada, ne dozvolite da vas nasamare opet. Za sve srećne trenutke koji su prošli, ne kukajte za njima, trudite se svim silama da napravite nove, čak i bolje. 

Najgore što možete uradite jeste da se neprestalno kajete. Kajanje bi trebalo da bude jedan kratak period koji sledi neposredno nakon greške. Ali od kajanja nema vajde. Treba što pre krenuti u akciju, ispraviti stvari. Kao što volite da se prisetite lepih stvari i svesni ste da su one vaš odraz, želite ih opet. Morate biti svesni da i događaji iz prošlosti kao i ljudi, na koje niste baš ponosni predstavljaju vaš odraz. Nema poente pljuvati bivše ljubavi, prijatelje, svi oni su bili samo vaš izbor, tada su vam odgovarali.

Zato, neka vam svaki događaj bude samo lekcija. Težite ka tome da ponovite lepe događaje iz prošlosti, sledite iste smernice kao i tada. Takođe, težite da izbegnete ono loše što ste već iskusili, pronađite novi put, stari ostavite po strani. Jer, ako opet krenete tim lošim putem, upašćete u lavirint. Kada jednom krenemo lavirintom prošlosti, teško ćemo izaći iz njega.