Međutim, prava istina je da smo svi mi sami. Ne, nisam rekla usamljeni, već sami. Kada ste ispričali svoj problem najboljoj drugarici, u zabludi ste kako vam je lakše, izbacili ste sve probleme iz sebe. Nije vama pomoglo to što ste rekli problem drugarici, već što ste ga priznali na glas sebi.
Ovo što vam sada pričam najbolje možete shvatiti uveče. I da imate najbolje osobe oko sebe, na kraju dana, sami ćete leći u svoj krevet, samo vi, vaše misli i vaši snovi. Tada je svako prepušten samo svom biću, svom umu, svojim emocijama.
Ako želite da postanete jači, morate shvatiti tu činjenicu. Mi smo sami sa sobom i našim mislima. Niko nam ne može rešiti problem dok ga sami ne rešimo. Niko se neće radovati našem uspehu ako ga mi sami ne doživimo kao veliki uspeh. Moramo raditi na sebi. Ovog puta ne mislim na fizički izgled, naše obrazovanje, radne navike, mislim na upravljanje emocijama.
Dok ne zavolimo sebe najviše na svetu, dok ne počnemo da cenimo sebe, neće ni drugi.
Ljudi kojima smo okruženi gledaju nas onako kako mi vidimo sebe.
I zato, ne mislite da je pogrešno da nekada neke stvari ostavite samo za sebe i svoja četiri zida, da rešite neke situacije u životu sami. Jer ako se stalno navikavate da se oslanjate na druge, može se slučajno i neočekivano desiti da u jednom momentu nema baš nikoga ko može da vam pomogne. Budite spremni na to, trenirajte sebe, makar se to nikada ne desi.
We come alone, and alone we die.